Golem (hebrejski: גןלם, sirovina, neobrađeni materijal) je biće ljudskog oblika stvoreno pomoću magije pri čijem oživljavanju najbitniju ulogu imaju moć govora i slova. Golem-a treba odvojiti od potencijalnih fiktivnih srodnika kao što su vampiri i zombi. Posljednja dvojica u svom postojanju prolaze faze: živo-mrtvo-oživljeno, dok golem ima samo dvije: neživo-animirano.
Golem prije svog "oživljavanja" nije imao život, niti će ga ikad imati. On je samo pokretna masa blata ili nekog drugog materijala kojom upravlja njegov stvaratelj pomoću magije hebrejskih slova i riječi.
Pojam "golem" se u Bibliji spominje samo jednom i to u Psalmu 139:16. Transliteracija s hebrejskog pisma (The Westminster Leningrad Codex) izgleda ovako:
16 Galemi rau eineha ve-al sifreha kulam yikkatevu yamim yutzaru (velo h) (velov k) ehad bahem.
Prva riječ "galemi" predstavlja spomenutog golema na početku ovog teksta, "bezoblično tijelo", (New International Version, ©2010):
16 Your eyes saw my unformed body; all the days ordained for me were written in your book before one of them came to be.
koje se u hrvatskom prijevodu (Kršćanska sadašnjost, Zagreb) pretvara u:
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Prijevodi čuda čine, pa tako i da golemi nestaju.
Iako spomenut samo jednom, pojam "golem" se u Talmudu često spominje kao oznaka za nešto bezoblično i nesavršeno, dok se u filozofiji koristi za tvar bez forme. Adam je u prvih 12 sati svoga postojanja bio "golem", imao je tijelo, ali ne i dušu (Talmud, Traktat Sanhedrin 38b).
Iako mnogi narodi imaju u svojim legendama dio o oživljavanju kumira i idola, oživljavanje golema je u potpunosti vezano za jedan od glavnih motiva Tore, a to je moć stvaranja koja je sadržana u govoru samom i u slovima hebrejskog pisma. Sam Jahve stvara svijet izgovorenim zapovijedima, stoga se svako stvaranje u judaizmu veže uz govor i pismo, poglavito uz sveta imena Boga, dijelove Tore ili magičnu moć slova.
Začetke legende o golemu nalazimo u 4. stoljeću kada rabinu Zeiri na vrata stiže biće poslano od rabina Abbe ben Rav Hamma, zvanog Rava. S obzirom na to da golemu njegov stvoritelj nije u mogućnosti dati duh i dušu koji mu omogućavaju govor, golem nije odgovarao na pitanja rabina Zeire po čemu on zaključuje da je biće nastalo putem magije te ga riječima pretvara u prašinu.
Iako samo Pravedni, oni koji su bliski Bogu, mogu dobiti od Njega blagoslov stvaranja, ipak je ono što čovjek stvori samo sjena Božjeg stvaranja. Bog može dati dušu, a čovjekovo je stvaranje nesavršeno. Golem je stoga uskraćen za najsvetiju stavku ljudskog postojanja: pismo i govor, pouka je priče o rabinu Ravi.
Druga priča govori o dva učenjaka koja su proučavala "Sefer HaYetzirah", Knjigu Stvaranja, svaku večer Šabata. Knjiga stvaranja većinom je spekulativnog karaktera, iako se bavi magijskim značenjem pojedinih slova hebrejske abecede (alefbet) te njihove upotrebe. Dio Knjige sadrži i "recept" za izradu golema, no njegovo se stvaranje u tom razdoblju razvoja legende i dalje održava na simboličkoj razini. Priča o dva učenjaka završava tako da su uz pomoć Sefer HaYetzire stvorili tele te ga pojeli. Legenda govori da su nakon toga zaboravili sva dotad stečena znanja čime se poziva na oprez prilikom "igranja Boga".
Legende o golemu kao o konkretnom biću koje biva stvoreno od zemlje, oblikovano na isti način kao što je Bog oblikovao Adama, pojavljuju se među njemačkim Židovima u periodu od 15. stoljeća pa na dalje, varirajući od izvora do izvora, od situacije u kojoj se golem pojavio do uzroka njegove pojave. Isto vrijedi i za načine oživljavanja.
Naputak za stvaranje golema u svim slučajevima zahtjeva oblikovanje lika od zemlje, bilo to blato ili glina. U jednom je slučaju dovoljno da se na čelu zemljane statue upiše riječ "emet" (na hebrejskom: אמת), sastavljena od tri slova: alef, mem i tav, što na hebrejskom znači "istina". Golem se "ubija" brisanjem prvog slova riječi, a ujedno i prvog slova hebrejskog alefbeta, slova alef (א), te ostaje riječ "met" što znači "smrt".
Rjeđa inačica ove verzije oživljavanja jest upisivanje riječi "adam" (אדם), čije je značenje na hebrejskom dvostruko te znači "čovjek", a ujedno je i ime prvog čovjeka, dok brisanjem početnog slova alef (א) ostaje samo "dam" (דם), "krv" čime se prekida golemov "život".
Druga varijanta stvaranja golema govori o izgovaranju posebnih formula i tajnog imena Boga dok se hoda u krug oko zemljanog tijela. Slijedeći obrnuti postupak, golema se lišava danog mu života.
Treća opcija jest stavljanje papirića s Božjim imenom u golemova usta ili na ruku. Micanjem papirića izaziva se golemova smrt.
Iz priloženog se vidi da su sve tri verzije i stvaranja i uništavanja golema vezane isključivo za slova i riječi koje imaju magično značenje i koji omogućuju poznavatelju da se njima koristi čak i u svrhu stvaranja bića koje mu može služiti.
U 16. stoljeću na području današnje srednje Europe, uslijed čestih progona i lažnih optužbi, u židovskom se narodu javila potreba za legendama o zaštitniku.
Upravo u to doba javlja se najpoznatija pričao golemu, golemu iz Praga kojeg je stvorio praški rabin Yehudah Levi ben Betzalel Loew zvan Maharal osobno. Jedan od velikih židovskih mislilaca 16. stoljeća, autor brojnih knjiga iz područja židovskog prava, filozofije i morala koji je razvio sasvim drugačiji pristup znanju sakupljenom u Talmudu, poznat je također i kao stvoritelj golema.
Jedna verzija govori da je Maharal stvorio golema ne bi li zaštitio svoj narod od takozvane "krvne klevete" kojom se Židove optuživalo da rabe krv djece za pravljenje beskvasnog kruha, a koja je bila rasprostranjena u to doba. Druga pak varijanta smješta radnju u doba pred Uskrs kada su crkveni oci pokušali pokrenuti još jednu hajku protiv Židova. Kako god da bilo, praški je rabin uz pomoć svog zeta napravio golema koji je štitio Židove na način da je po ulicama Praga hvatao one koji su pokušavali u židovski geto ubaciti tijela ubijene djece kao dokaz krvne klevete te ih predavao gradskim vlastima koje su na kraju bile prisiljene javno obznaniti da Židovi na sebi nemaju krivice.
Problem je nastao kada je golem, koji je iz dana u dan postajao sve veći rastom i jači nadnaravnim moćima počeo ubijati nevine ljude po ulicama te se oteo kontroli rabina Loewa koji je bio prisiljen uništiti ga maknuvši mu slovo alef s čela.
Legenda kaže da je beživotno tijelo spremio u potkrovlju današnje praške "Stare Nove Sinagoge", makar postoji priča koja govori da je golemovo tijelo od tamo ukradeno te premješteno i pokopano na mjestu današnjeg tornja Žižkov u Pragu. Modernije verzije spominju i nacističkog agenta čiji je pokušaj uništavanja golema tijekom Drugog svjetskog rata završio njegovom vlastitom smrću.
Iako se smatra da je priča o praškom golemu nastala u 18.stoljeću, vjeruje se da je ona novovjeka tvorevina nastala pod utjecajem Katzovog manuskripta, davno izgubljenog dnevnika o stvaranju golema čiji je autor navodno zet rabina Loewa. Tekst pod nazivom "Maharalova čuda: praški golem" objavio je 1909.godine Yudl Rosenberg za koga se smatra da je osobno tvorac priče o praškom golemu.
Tko god da započeo sagu o golemu, imao je brojne sljedbenike počevši od sir Arthura Conana Doylea čija se priča "Jew's Breastplate" izdana 1908. spojila s Rosenbergovim djelom. Frankenstein Mary Shelley inspiriran je legendom o golemu, dok je golem idejni praotac sviju robota. Praćenje ove teme u raznim vidovima umjetnosti danas je skoro nemoguće jer se idejom o stvaranju živog iz nežive tvari ili barem idejom o mogućnosti stvaranja bića posredstvom magije bave ne samo knjige, filmovi, serije i stripovi, već i opere i baleti.
U ljudskoj je prirodi biti očaran mogućnošću stvaranja. Međutim, sve priče o golemu završavaju tužno s porukom da nije u moći čovjeka od nežive tvari stvoriti nešto što je živo i da to završi na dobro. Stoga je pametnije taj posao prepustiti onome tko je već dokazao da mu takve stvari idu od ruke…
